Sirova nafta je najtraženija roba na svijetu i čini 40 odsto svjetskih potreba za energijom. Svijet dnevno troši 76 miliona barela nafte, od toga Sjedinjene Američke Države 20 miliona bbl/dan, Kina 5,6 miliona bbl/dan i Japan 5,4 miliona barela na dan.
Svjetska nafta u 21. veku predstavlja jednu od najznačajnijih industrija sa velikim kapitalom ulaganja.
Dokazane rezerve 2009. godine procijenjene su na 1,342 milijardi barela, što je za oko 10 milijardi više od procjene za 2008. Oko 56 odsto od te količine nalazi se na Srednjem istoku, a 80 odsto svjetskih rezervi je na teritoriji osam zemalja od kojih samo Kanada i Rusija nisu članice OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte).
OPEC predstavlja zemlje sa najvećim rezervama nafte, a čine je: Alžir, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venecuela. Postoje i rezerve nekonvecionalne, „teške“ nafte od 107 milijardi barela, zatim oko 457 milijardi barela „ekstra teške nafte“, i oko 2.800 milijardi barela uljnih škriljaca. Najveća ležišta tih vrsta su u: Kanadi, Venecueli, Madagaskaru i Teksasu. Članice OPEC-a imaju za zadatak da koordiniraju naftnu politiku zemalja članica, koje opet nastoje da stabilizuju cijene na naftnom tržištu, brinu o interesima zemalja proizvođača i osiguravaju stalni prihod zemljama proizvođačima. Pored toga, važan cilj predstavlja i stalno snabdevanje zemalja potrošača naftom i povrat uloženog kapitala zemljama koje ulažu u naftnu industriju.
Raspoređenost ležišta
Oko dve trećine svjetskih zaliha nafte nalazi se na području zemalja članica OPEC-a. Prema aktuelnim istraživanjima one trenutno pokrivaju oko 40 odsto svjetskog tržišta. OPEC takođe utiče na cijene određujući proizvodne kvote – trenutna proizvodna kvota iznosi 28 miliona barela na dan. Irak je isključen iz te kvote, dok se ostalih 10 članica pridržava limita proizvodnje sa oko 27,72 miliona barela na dan.
Prema izveštaju EIA (US Energy Information Administration), Rusija je na 8. mjestu po rezervama, dok su SAD na 12. mjestu. Većina rezervi nalazi se na Bliskom istoku i u Meksičkom zalivu, što pokazuje istraživanje CNBC-a. EIA kaže da su svjetske rezerve nafte krajem 2008. iznosile 1,46 triliona barela, pri čemu su uzeti u obzir samo depoziti iz kojih se vadi. Ležišta nafte su neravnomjerno raspoređena, tako da se može izdvojiti nekoliko regiona sa značajnim rezervama. Bliski istok je najveći svjetski naftni region sa 56 odsto svjetskih rezervi nafte, i obuhvata oko jedne trećine svjetske proizvodnje.
Drugi naftni region po veličini rezervi jeste sjevernoamerički sa 16 odsto, i obuhvata oko 18 odsto svjetske proizvodnje. Specifičnost ovog regiona ogleda se u činjenici da troši gotovo dvostruko više nafte nego što proizvede. Slijedi afrički region, koji obuhvata 9 odsto svjetskih rezervi i oko 11,5 odsto svjetske proizvodnje. Region Latinske Amerike poseduje nešto manje rezervi u odnosu na Afrički, oko 8 odsto.
Evroazijski region je po površini najveći jer obuhvata azijski kontinent i dio Evrope koji pripada Rusiji, a zahvata oko 7 odsto svjetskih rezervi. Rusija je drugi proizvođač u svijetu, a po obimu proizvodnje je blizu iza Saudijske Arabije sa 12,3 odsto svetske proizvodnje. Značajna i perspektivna nalazišta nafte su još i u Kazahstanu, Azerbejdžanu i Uzbekistanu, dok su u Jugoistočnoj i Istočnoj Aziji glavna naftna područja Kina, Indonezija, Brunej i Malezija.
Evropa ima veoma malo naftnih ležišta, svega 1 odsto svjetskih rezervi, ali zato ima oko 8 odsto svjetske proizvodnje. Naftna polja u Rumuniji i Galiciji uglavnom su iscrpljena, dok su glavna nalazišta danas u Severnom moru, i njih uglavnom eksploatišu Velika Britanija i Norveška. „Statoil Hydro ASA“ jedna je od najvećih norveških naftnih kompanija koja je aktivna u mnogim zemljama.
Regionalno posmatrano, naftne rezerve smanjuju se u zemljama koje ih povećano troše. Bez obzira na otkrića novih ležišta, očekuje se njihovo iscrpljivanje najkasnije do 2050. godine. Istovremeno će izvoz iz Afrike i Latinske Amerike do tada biti u potpunosti obustavljen, tako da će Bliski istok izvjesno ostati jedini veći izvoznik nafte. Svakako da su ovo samo pretpostavke, ali ako se obistine nastala situacija može biti teška i za razvijene zemlje i za zemlje u razvoju.
Najbogatije kompanije
„Ekson Mobil“ je američka multinacionalna korporacija za promet nafte i gasa, i direktni je naslednik nekadašnje Rokfelerove „Standard oil“ kompanije. Formirana je 1999. godine stapanjem „Eksona“ i „Mobila“. Povezana je sa kanadskim proizvođačem „Imperijal oilom“, koji se smatra jednom od najvećih kompanija u svijetu – prema „Forbsovoj“ listi rangirala se od prvog do četvrtog mjesta. „Ekson Mobil“ posjeduje rezerve od 72 milijarde barela nafte, 37 rafinerija u 21 zemlji, i ima kapacitete za dnevnu preradu nafte od 6,3 miliona barela.
„Ekson“ je najveći vlasnik rafinerija u svijetu, i najveći od šest supervelikih prerađivača sa dnevnom proizvodnjom od 3.900 miliona barela. U 2008. to je bilo 3 odsto svjetske proizvodnje.
„Šel“ je druga po rangu energetska kompanija i peta u svijetu prema magazinu „Forbs“ za 2011. godinu. Aktivna je u svim oblastima industrije nafte i gasa. Ima operativne aktivnosti u preko 90 država, proizvodi oko 3,1 milion tona barela nafte dnevno i isporučuje je preko svojih 44.000 servisnih stanica širom svijeta. „Britiš petroleum“ je globalna kompanija nafte i gasa sa sjedištem u Londonu. To je treća kompanija u oblasti energetike u svijetu, prema godišnjem prihodu jedna od šest najvećih. Bavi se istraživanjima, proizvodnjom i rafinisanjem nafte, distribucijom i marketingom petrohemijskih proizvoda, generatorskih stanica i trgovinom u oblasti energetike. BP posluje u više od 80 zemalja svijeta, proizvodi oko 3,8 miliona barela nafte dnevno, i ima 22.400 servisnih stanica širom svijeta. Najveća podružnica „Britiš petroleuma“ je u Americi sa centralom u Hjustonu. Od svih kompanija koje se bave biznisom nafte i gasa, BP je imala najveće incidente vezane za zagađenje životne sredine (jedan od poslednjih desio se na naftnim platformama u Meksičkom zalivu), zbog čega je često bila na udaru kritike kao najveći zagađivač. BP je, međutim, nakon 1997. godine prva preduzela konkretne korake protiv klimatskih promjena i ka smanjenju emisije štetnih gasova. Od tada se kompanija preorijentisala više ka prirodnom gasu, investirajući preko milijardu dolara u ta istraživanja.
„Kina petroleum“ ili „Sinopek limitid“ je podružnica velike državne kompanije „Sinopek grup“. „Sinopek limitid“ je indeksirana u Hongkongu, a takođe posluje u Šangaju i Njujorku. Matična kompanija „Sinopek grup“ je najveća naftna kompanija u Kini sa centralom u Pekingu. U 2011. godini rangirala se na petom mjestu najvećih kompanija na „Forbsovoj“ listi, dok je 2009. godine bila deveta na „Fortune Global 500“ listi, čime je postala prva kineska kompanija među 10 vodećih u svijetu.
Autor/Izvor: bankar.me/akter.co.rs
